Božja riječ je vječna, stalna, nepromjenjiva. Ona ne vara, ne manipulira. Ljudska riječ je prevarljiva, samodopadljiva, obmanjujuća, nestalna… Ako nisam povezan s Bogom, moje riječi ne vrijede ništa. „Odlučismo Duh Sveti i mi…“, ovako bi trebala započinjati svaka pa i najmanja odluka svakoga od nas. Crkva živi iz djelovanja Duha Svetoga. Ali što to znači? Što znači da ti i ja živimo iz djelovanja Duha Svetoga? Kako se to uopće postiže? Kako izgleda kada Duh Sveti donosi odluke za nešto što je moje privatno, svakidašnje? U Prvom čitanju iz Djela apostolskih vidimo da je Duh Sveti dao smjernicu apostolima u pitanju važne doktrinarne stvari za poslanje opće Crkve koja je produženje Isusove otkupiteljske stvarnosti na zemlji. Ali, ne treba li cijeli naš život biti jedno veliko poslanje? Ako moj život uistinu jest poslanje u Kristu, tada ću dobivati jasne upute Duha Svetoga za sve što me snalazi u svakodnevici, jer ona će postati dio Božjeg spasiteljskog plana. Osobito je važno tražiti Duha Svetoga kao voditelja u najmanjim, i nama najnebitnijim, odlukama. Kada postanemo svjesni svoga suotkupiteljskog poslanja i prestanemo živjeti izolirano od njega, onda će nam svaki tren života, svaka najmanja stvar biti dragocjena jer će postati dio Božjeg otkupiteljskog djela. I ovdje vrijede Isusove riječi da je u velikome vjeran onaj koji je vjeran i u malome. Pa budući da sam tako cijeli Kristov, mogu onda čuti ono što Duh Sveti govori. Nije njegovo djelovanje izolirano od Božjeg plana spasenja, ali mi to neprestano činimo – želimo živjeti bez sudjelovanja, bez udjela u tom planu. I tu je naša nesreća odvajanja od Boga. Promatramo ga s distance i ne čujemo što nam govori. Kad svoj život potpuno podložim Božjem planu spasenja, onda ću u svemu živjeti po njegovim svagdanjim poticajima.