Iako su Isusova blaženstva srž njegova naviještanja i središnji dio evanđelja, ipak nas i danas ne prestaju zbunjivati. Kako Isus može reći: „Blago vama, siromasi…, blago vama kad vas ljudi izopće i pogrde“? Je li blaženstvo u nevoljama i nepravdama koje čovjek trpi? Neki su to upravo tako shvaćali, pa su sami sebi nametali teške postove, nespavanje i svakovrsna poniženja, misleći da će tako Bogu omiljeti. To ne može biti dobro. Naime, Bog je sve dobro stvorio i čovjek ne treba prezirati Božje darove. Jednako tako, Bog po sebi nije stvorio ljude zato da se međusobno ugnjetavaju. Zašto bi onda bili blaženi oni koji trpe na bilo koji način?
Ovdje je nešto drugo u pitanju. Veli Isus: „Gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.“ Hoće reći da će biti loše bude li naše blago u stvarima koje danas jesu, a sutra ih nema. Bude li moje blago u tome da zauzmem ovaj ili onaj položaj, da slijedim sve moderne trendove, bude li moje blago u tome da zadovoljavam sve svoje prohtjeve – moralne i nemoralne – propast ću, kao što je propadljivo sve to za čim neprestano trčim. Naprotiv, budem li težio za onim što čovjeka oplemenjuje, imat ću svoj mir. Pogledajmo malo oko sebe: je li nužno zadovoljniji onaj koji se gosti u hotelu s pet zvjezdica, od onoga koji sa svojom obitelji i sa svojim kumovima u svome dvorištu slavi obljetnicu braka? Što više čovjeka usrećuje: najnoviji mobitel ili dječje oči koje nas s ljubavlju gledaju? Tko je duboko u sebi mirniji i sretniji: onaj koji se nečasnim radnjama dočepao društvenih dobara ili onaj koji „u miru radi i svoj kruh jede“, svjestan da ni jedno dijete neće zbog njega zaplakati?
A ako zbog svoga života u skladu s Isusovim blaženstvima budem izvrgnut progonu, nepravdama, i onda – veli Isus – blago meni! Evo. Ono što Isus naziva blaženstvom jest ono istinsko blago, onaj istinski mir koji izvire iz srca, iz mirne savjesti. Imati mirno srce ispunjeno ljubavlju i prihvaćanjem, najveće je blaženstvo. Naprotiv, onaj koji teži samo za velikim osobnim probitkom gazeći pri tome prava drugih, duboko u sebi nije ni sretan ni blažen. Veli Isus: „Što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?“ Mogu danas razmisliti o tome što me veseli, što mi je bitno, za čim žudim pa se onda upitati vrijedi li truda da svoj život u to ulažem? Čuli smo: „Gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.“ Bilo bi dobro zastati nad tim riječima.