Marija dolazi iz Nazareta, neznatnog grada, koji se nijednom ne spominje u Starom zavjetu, a koji se, usput, nalazi u prezrenoj Galileji. Nadalje, Marija u očima svojih suvremenika ni po čemu nije bila posebna. U očima svojih sugrađana bila je poput svih djevojaka u Nazaretu – obična, siromašna, neznatna. Pa ipak nju je Bog počastio najviše što se može jedan čovjek uopće počastiti. Ona je začela, nosila i rodila utjelovljenoga Božjeg Sina! Elizabeta prima Mariju u svoju kuću s ushićenjem svjesna da uglednijeg gosta nije mogla primiti. Doista, braćo i sestre, sva Božja dobrota, sva Božja naklonost prema malenima, neznatnima, odbačenima i prezrenima, sva Božja ljubav prema onima koji su čista i jednostavna srca našla je vrhunac u Mariji, Isusovoj majci. Bog ju je obdario posebnom milošću te nije bila okužena niti sjenkom grijeha. Bog ju je ispunio mudrošću, jakošću i vjernošću. Ispunio ju je predanjem u životni poziv koji joj je Bog povjerio. Konačno, dao joj je najveće moguće odlikovanje – postala je Bogorodica, po njoj je prosinulo Sunce spasenja cijeloj zemlji. Međutim, braćo i sestre, Marija je u isto vrijeme znak nade i radosti svima nama običnima, malenima i potrebitima Božje milosti.
Nas, obične malene ljude, nas, slabe i grešne, nas, nestalne i nesigurne Bog izabire za svoje prave sinove i kćeri. U Isusu Kristu Bog nas je od početka svijeta odredio za sebe. On nas je po Isusovoj smrti i uskrsnuću otkupio, a snagom Duha Svetoga po krštenju učinio dionicima neba. Zato nam je Marija “jutarnja zvijezda Danica”, zato je ona “početak boljega svijeta”, jer nam svojim primjerom utire pravi put, pokazujući nam na vlastitom primjeru kako je nepredvidiva, neizmjerna i sveobuhvatna Božja ljubav, koja se na poseban način iskazuje i želi iskazivati na malenima i slabima. Iako se, naravno, ne možemo s Marijom mjeriti u svetosti, ipak smo i mi oni maleni, obični i neznatni, oni na kojima na poseban način počiva Božja ljubav. I dokle god budemo s poniznošću zazivali Božje ime, možemo računati na Božju milost i Božje izabranje. Zato, odbacimo svaku uznositost, oholost, nadmetanje, traženje isprazne svjetske slave. Naprotiv, kao maleni i jednostavni ljudi hodimo hrabro i s pouzdanjem putem dobrote, poniznosti i ljubavi. Ako se kajemo za svoje grijehe, Bog nam prašta, ako smo slabi, Bog nas jača, ako smo u očima svijeta prezreni, Bogu smo dragocjeni. Jer, Bog nam pokazuje da nije malen dar kojim smo obdareni: “djeca se Božja zovemo i jesmo”.
Eto, za koji dan ćemo proslaviti otajstvo Onoga koji je radi nas postao malen, Onoga koji se zaogrnuo našim siromaštvom da nas obogati svojim božanstvom. U svome Sinu, konačno, Bog nam pokazuje da mu se sviđa put poniznosti i blagosti. Zato, ovih dana budimo dobrostivi, dobrohotni, dobronamjerni, jednostavni, pažljivi, ljubazni prema svakome, a osobito prema malenima i slabima. Pa će i na nas ovih dana pasti kiša osobitog Božjeg blagoslova i ljubavi. Dao Gospodin da se to ostvari na svakom pojedinom od nas!