30. nedjelja kroz godinu

27.10.2024.

Evanđeoski odlomak zaključuje središnji dio Evanđelja po Marku u kojemu je Isus učenicima tumačio narav i cilj svoga puta te izlagao zahtjeve onima koji žele ići njime. Sa učenicima je prohodao s jednog kraja domovine na drugi i sada je 27 km od Jeruzalema. Sa povijesne točke gledišta razumljivo je to što je Isus okružen mnoštvom: mnogi su poput Njega išli u Jeruzalem proslaviti Pashu. S druge strane, poznat je kao čudotvorac i Učitelj pa se mnogi rado žele naći u Njegovoj blizini ne bi li štogod doživjeli i čuli. Zapravo je čudno to što se oko Isusa okupljaju toliki nakon što je sa velikom jasnoćom obznanio što Ga čeka u Jeruzalemu i da onaj koji Ga slijedi treba očekivati isti udes, jer nije učenik nad Učiteljem. Oni koji Ga slijede ili nisu dobro razumjeli što im govori, ili nisu htjeli razumjeti. Ilustracija njihova stanja jest prethodni odlomak u kojem vidimo kako učenici navodno Isusa slijede i dijele Njegov put križa, a zapravo se bore za prva mjesta. Prvi su uz Njega a u sebi uzgajaju iluzije i ne pristaju uz Njegovu riječ.
Uz put sjedi prosjak Bartimej; sada mu je sezona jer mnogi hodočasnici prolaze i rado daju sitniš. Živjeti znači biti u pokretu, graditi, stvarati. Bartimej ništa od toga ne može jer ne vidi. Preostaje mu samo sjediti uvijek na istom mjestu i ponavljati iste riječi, isto pruženu ruku… Da li se pomirio s takvim životom? Ipak, njegova profesija ga je naučila nečem dobrom. Nije sam sebi dovoljan. Da bi živio, treba druge – od drugoga dobiva za svoj život. Tu je njegova prednost čak i pred Isusovim učenicima: oni kao vide, kao hode Isusovim putem a zapravo ne vide i ne hode. Bartimej, iako još ne može hoditi, barem već vidi! I stoga kaže: Gospodine, smiluj mi se! I tu sve počinje! Jer samo onaj tko shvati i sebi prizna da vodi život koji nema smisla i koji je neprihvatljiv, samo će takav početi tražiti izlaz iz svoje situacije. Drugi će tražiti način prilagoditi se onome što ima i zadovoljiti se jer tada ne mora ulagati napor i riskirati. Bartimej, kad se Isus približio, čini ono što je uvijek činio: traži pomoć. No, sad traži jače no ikad jer svjestan je da Sin Davidov može dati ono što drugi ljudi ne mogu. Pobijedivši prepreke u sebi, pobijedit će i sve ostale. Jer mnogi će ga ušutkivati. Koliki će ušutkivati bilo koga tko nešto započne! Ono što je posebno drastično jest da to čine oni najbliži oko Isusa! To je jedna od nesavršenosti Crkve do dana današnjega. Takvom je čine ljudi u njoj, oni koji kao vide i kao hode za Isusom a zapravo nisu prihvatili Njegovu riječ i ne žive po njoj nego po svojoj pameti. Oni ušutkavaju onog koji zaista hoće k Isusu.
Ipak, među onima koji su oko Isusa ima i takvih koji će pomoći Bartimeju da dođe do Isusa. Čak mu kažu: hrabro samo, ustani… Tu se vidi razlika: pravi je onaj tko je osjetljiv na vapaj za svjetlom jer i sam je jednoć vapio i tražio i zato mu sada nije teško pomoći. Onaj tko nije vapio, tražio ni pronašao, takav je neosjetljiv; vidi i čuje samo sebe. Bartimej,  odbacivši ogrtač, odbacuje ono u što je do sada polagao milostinju – ostavlja svoj prijašnji način života i hrabro ide pred Isusa. On koji je prije sjedio i ipak imao koliko-toliko siguran temelj egzistencije ostavlja sve i kreće u nepoznato. Iz ruku ispušta stari da bi mogao primiti novi život. Svjesno! Jer zna odgovor na Isusovo pitanje: što želiš da ti učinim?